Странице

Приказивање постова са ознаком Komedija. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Komedija. Прикажи све постове

1. 9. 2016.

Look Who's Back (2015)



Poster za film "Look Who's Back"

Originalni naziv: Er ist wieder da
Žanr: komedija
Režija: David Wnendt
Scenario: David Wnendt, Johannes Boss, Collin McMahon, Mizzi Meyer, Timur Vermes (knjiga)
Uloge: Oliver Masucci, Fabian Busch
Muzika: Enis Rotthoff
Jezik: nemački
Trajanje: 116 min.
Nagrade: CIVIS media prize 2016











"Look Who's Back" je snimljen prema istoimenom bestseleru nemačkog pisca i bivšeg novinara Timura Vermesa. O uspehu knjige govore i podaci da je prevedena na četrdeset jezika, a samo u Nemačkoj prodata u više od dva miliona primeraka. Film je režirao David Vnendt, poznat po kontroverznom ostvarenju "Feuchtgebiete" iz 2013. godine, dok je za solidnu interpretaciju grotesknog Adolfa Hitlera zaslužan Oliver Masući, koji je do sada karijeru gradio u televizijskim filmovima i serijama.
Priča prati Adolfa Hitlera koji se šezdeset godina nakon smrti pod nerazjašnjenim okolnostima pojavljuje u Berlinu. Paralelno s tim događajem, volonter jedne televizijske kuće gubi posao i jedini način da ponovo zadobije poverenje pretpostavljenog vidi u pronalaženju ekskluzivne priče. Dok pregleda svoj poslednji video materijal u pozadini jednog snimka slučajno primećuje Hitlera. Pretpostavljajući da je reč o uličnom glumcu ubrzo ga pronalazi i predlaže da snime dokumentarni film. Pošto dobro poznaje moć propagande Hitler oberučke prihvata. 
"Look Who's Back"
Infantilnim humorom u uvodnim scenama, karakterističnim za komedije čija je tematika putovanje kroz vreme, svima koji nisu pročitali knjigu ili se bar informisali o njenom sadržaju, može delovati kako ovaj film ide put provalije. Ali posle kraćeg vremena, komedija situacije ulazi u senku satiričnih prikaza gorućih problema današnjeg društva, čime autori demantuju pretpostavke s početka filma. 
Zanimljivom formom koju karakteriše konstantno mešanje igranog, dokumetnarnog i televizijskog, reditelj ukazuje na jasne razlike između propagande i stvarnosti. Vnendt predstavlja Hitlera kao harizmatičnog čoveka kojeg je za vođu ipak izabrao narod, ali ne zaboravlja da ukaže i na načine njegovog političkog delovanja. Praveći paralelu između događaja od pre osamdeset godina i trenutne situacije, postavlja pitanje da li su sadašnjim društveno-političkim zbivanjima stvoreni uslovi da se istorija ponovi. Dok suočava nemački narod sa bremenom prošlosti, tendeciozno stvara sliku o Hitleru kao velikom zavodniku, opominjujući da se u teškim vremenima može pasti na šarm veštog manipulatora čije se namere obično kasno primete. Filozofskim pristupom tretira ga i kao pojavu koju stvara društvo, čiji se uzroci nastanka zbog dalekosežnih posledica moraju na vreme eliminisati.
Komedije nikada nisu bila jača strana nemačke kinematografije. Međutim, originalnom satiričnom pričom, kroz koju je kritkovano trenutno stanje nemačkog društva, i snažnom porukom, "Look Who's Back" je nedeljama bio najgledaniji film u Nemačkoj. Iako je bio u užem izboru, nemački kandidat za nagradu „Oskar" 2017, u kategoriji Najbolji film van engleskog govornog područja, biće "Toni Erdmann", rediteljke Maren Adi. 

Autor: Milan   






16. 7. 2016.

Smrt čoveka na Balkanu (2012)



Poster za film  „Smrt čoveka na Baklanu"

Žanr: komedija, drama
Režija: Miroslav Momčilović
Scenario: Miroslav Momčilović
Uloge: Emir Hadžihafizbegović, Radoslav Milenković...
Jezik: srpski
Trajanje: 120 min.
Nagrade: Karlovy Vary International Film Festival (2012)













Ugledni kompozitor izvršava samoubistvo ispred uključene web kamere svog računara. Uznemiren zbog buke, prvi komšija ulazi u njegov stan i zatiče jeziv prizor. Ubrzo dolaze i ostali susedi. Dok čekaju hitnu pomoć i policiju nižu se jedna za drugom tragikomične situacije prožete zanimljivim dijalozima koje karakterišu mentalitet ljudi na području Balkana. Kamera snima svaki njihov pokret.
Miroslav Momčilović važi za jednog od najoriginalnijih srpskih reditelja koji svojom inovativnošću osvežava skromnu kinematografiju na prostoru bivše Jugoslavije. Autor je četiri dugometražna filma za koje je napisao i scenario. 2006. godine snimio je svoj prvenac „Sedam i po", zatim „Čekaj me, ja sigurno neću doći" (2009), a krajem 2015. premijerno je prikazana „Smrdljiva bajka", kojim je Žarka Lauševića posle šesnaest godina vratio na veliko platno. Pisac je scenarija za kultni film "Kad porastem biću Kengur" (2004), kao i za „Ivkovu slavu" (2005), koji je napisao zajedno sa Zdravkom Šotrom. Filmovi su odlično prošli kod publike. Međutim, po mnogo čemu „Smrt čoveka na Balkanu" zavređuje posebnu pažnju.
Samoubistvo i dogadjaji koji slede zabeleženi su web kamerom u realnom vremenu. U takvim okolnostima, kada se radnja odvija u svega sat i dvadeset minuta, treba konstantno odžavati dinamiku, što se postiže kvalitetno napisanim scenarijem. Uprkos malicioznim komentarima koji su ga pratili, scenario je baš onakav kakav treba da bude. Bez spektakularnog zapleta, priče od koje zastaje dah, snažne poruke, ovaj film kroz jedan događaj predstavlja samo satirični prikaz društva u kome živimo. Dijalozi u potpunosti odgovaraju duhu balkansog čoveka i zaokružuju kvalitetno napisan scenario.
Kamera je fiksirana. Ne kreće se. Nema zumiranja, niti promene uglova. Ona ni na jedan način ne pomaže gledaocu da se uživi u filmsku priču već samo beleži dogadjaje koji se nižu ispred nje. Muzike, koja je uvek podrška u stvaranju atmosfere, takođe nema. Odgovornost preuzimaju glumci. Momčilović je poverenje ukazao bardovima srpskog i jugoslovenskog glumišta: Emiru Hadžihafizbegoviću, Radoslavu Milenkoviću, Mirjani Karanović, Aniti Mančić, Ljubomiru Bandoviću... S obzirom da se radi o ekipi umetnika sa višedecenijskim, pre svega pozorišnim iskustvom, njihova umeća se tokom filma nijednog trenutka ne dovode u pitanje. Maestralnom interpretacijom likova oni nose film. Odličnom glumom i uz minimalne izmene u scenariju i režiji „Smrt čoveka na Balkanu" bi mogao postati i pozorišna predstava.
„Smrt čoveka na Balkanu"
Snimljen je u jednom kadru.
Jedan od najznačajnijih dugometražnih filmova snimljenih na ovakav način je "Russian Ark" (2002), reditelja Aleksandra Sokurova. Snimljen je u sanktpeterburškom muzeju Ermitaž i brojao je oko dve hiljade statista. U organizacionom smislu je savršen. Valja napomenuti i španski film iz 2015. godine "Victoria", reditelja Sebastijana Šipera, koji je odlično prošao kod kritike, a na festivalima osvojio brojne nagrade. Oba filma snimljena su u jednom kadru bez montažnih rezova.
Prvi koji je došao na ideju da snimi film na ovakav način bio je Alfred Hičkok sa filmom "Rope", daleke 1948. Ipak, zbog dužine filmske trake to mu nije pošlo za rukom. Da bi nadomestio ograničenja, koja su se ticala tehničkih mogućnosti, služio se trikovima u montaži. Kadrove je uspeo da „produži" prelazeći kamerom preko jednobojnih površina i u tim trenucima je pravio rezove. U današnje vreme, digitalnim kamerama, snimiti film u jednom kadru nije više tehnički problem, ali organizacioni jeste.
Da li je Momčilović pribegao sličnom triku kao Hičkok? Po svemu sudeći jeste. Tokom sat i dvadeset minuta, koliko traje film, akteri desetak puta nakratko napuštaju prostoriju u kojoj se odvija radnja. U trenutku kad glumci napuste kadar dnevna soba ostaje prazna. Kamera je sve vreme fiksirana, u kadru se ništa ne kreće i stiče se utisak da je slika zamrznuta, kao da posmatramo fotografiju. To je odličan trenutak da se napravi rez, a veštom montažom ljudsko oko to ne može da primeti. Međutim, u brazilskoj verziji filma „Smrt čoveka na Balkanu", koji je snimljen 2014. godine pod nazivom "Sorria, Você Está Sendo Filmado" zbog loše montaže ovaj trik je i te kako uočljiv.
Iako, po svemu sudeći, nije snimljen u jednom kadru bez montažnih rezova, što ne umanjuje njegovu vrednost, „Smrt čoveka na Balkanu" je interesantan film u kojem se ističu, pre svega, odlična gluma i sjajna ideja.   

Autor: Milan



7. 12. 2014.

Trilogija „O veličanom samoubistvu” Džona Majkla Mekdone




"The Glorified Suicide Trilogy", kroz priče o tri različita karaktera, koje igra sjajni Brendan Glison, govori o društvu i ljudima i istražuje temu mučeničke smrti, odnosno žrtvovanja. Mlađi brat pisca, scenariste i reditelja Martina Mekdone (U Brižu, 2008, Sedam psihopata, 2012), Džon Majkl Mekdona je, tragajući za optimizmom i verom u čovečanstvo, svoju trilogiju započeo filmom „Čuvar zakona” (The Guard, 2011) prikazujući neodgovornog i neefikasnog policajca Gerija Bojla pred kojim je, iako on to ne zna, težak zadatak, a koji instruira svedoke saobraćajne nesreće i prevrće džepove žrtava ne bi li našao drogu koju prisvaja i govori što mu je na umu bez ideje da nekog povredi, ali apsolutno ne razmišljajući kakvu reakciju može da izazove. Nastavak „Golgota” (Calvary, 2014) je priča o svešteniku koji pokušava da prihvati i razume svoje parohijane - predstavnike, verovatno, najlošijih pripadnika čovečanstva od kojih mu je jedan, tokom ispovesti, zapretio smrću. I prvi i drugi deo imaju za junake ljude koji hrabro koračaju u susret svojoj sudbini. Poslednji deo, za koji reditelj kaže da bi trebalo da bude gotov 2015. godine i da je „spoj, mešavina filmova The Guard and Calvary” i „završni udarac zadat društvu”, pod nazivom „Sakati će ući prvi” (The Lame Shall Enter First), jeste ispovest paraplegičara mizantropa.
"The Guard" (2011)
„Čuvar zakona” je snimljen u Golveju (Irska), odakle je otac reditelja, „Golgota” u Slajgu (Irska) - čiju je fascinantnu prirodu ovekovečio Leri Smit (Bronson, The Guard, Only God Forgives) - odakle mu je majka, a „Sakati će ući prvi” se snima u Londonu odakle je sam reditelj, što su autobiografski detalji u trilogiji, kako kaže pisac i reditelj Džon Majkl Mekdona.
Tokom snimanja filma "The Guard", Glison i Mekdona su razgovarali o tome koliko je užasno što odeća, odnosno uniforma odaje profesiju koju je većina sklona da osudi i kako se nositi sa tim i tako se rodila ideja o nastavku. Za Mekdonu je početna tačka za snimanje „Golgote” bilo stvaranje i oblikovanje lika istinski dobrog, plemenitog čoveka, a tek zatim osmišljavanje zanimljivog zapleta. Tako je rešio da dobrog sveštenika okruži najgorim mogućim karakterima sa kojima će morati da se nosi, na šta zapravo i upućuje naslov filma čije je figurativno značenje (pored religijskog, koje se odnosi na put Isusa Hrista do Golgote gde će biti raspet) duge i velike muke, ispaštanje, trpljenje. Na taj način, on je postavio antitezu irskim i britanskim filmovima, za koje smatra da nemaju širinu jer se bave isključivo prikazivanjem onoga što je loše u ljudskoj prirodi.
"Calvary" (2014)
"The Guard" i "Calvary" su doživeli svetski uspeh: za „Čuvara zakona” Mekdona je nagrađen na Berlinskom internacionalnom filmskom festivalu 2011. godine (Best, Debut Film - Honorable Mention), na Festivalu britanskog filma u Dinaru 2011. godine (Audience Award, Coup de Coeur, Kodak Award for Best Cinematography - Larry Smith), na Sarajevskom filmskom festivalu 2011. godine (Audience Award for Best Feature Film) i dobio je „Piter Selers” nagradu za komediju (Evening Standard British Film Awards, 2012), a na Irskim filmskim i televizijskim nagradama 2012. film je nagrađen za najbolji scenario i najbolju žensku sporednu ulogu (Fionnula Flanagan). Brendan Glison je osvojio nagradu kao najbolji glumac (Valladolid International Film Festival, 2011), a Don Čedl za izvanrednu sporednu ulogu (Black Reel Awards, 2012).
„Golgota”, koja se daje i u pozorištu, mu je donela Prize of the Ecumenical Jury (Berlin International Film Festival, 2014), Mekdona je dobio nagradu kao najbolji reditelj, a Brendan Glison za glavnu ulogu, film je proglašen za najbolji, kao i scenario (IFTA Award, Irish Film and Television Awards, 2014), i Mekdona je nagrađen kao reditelj na Transilvanijskom internacionalnom filmskom festivalu (FIPRESCI Prize, 2014). 
Dakle, nakon narednika Bojla koji ne ume da se uklopi i oca Džejmsa koji pokušava da pomogne čovečanstvu, poslednji deo Trilogije će biti priča o čoveku koji prezire druge, ali koji takođe pokušava da se izbori sa suprotstavljenim silama jačim od sebe i to, kako sugeriše Mekdona, treba da bude zaključak.

Autor: Ljubiteljka Filmova

7. 10. 2014.

The Grand Budapest Hotel (2014)


Poster za film "The Grand Budapest Hotel"

Originalni naziv: The Grand Budapest Hotel  
Žanr: komedija
Režija: Wes Anderson 
Scenario:Wes Anderson, Stefan Zweig, Hugo Guinness 
Uloge: Ralph Fiennes, F. Murray Abraham, Adrien Brody, Tilda Swinton...              
Muzika: Alexandre Desplat           
Jezik: engleski 
Trajanje: 100 min. 
Nagrade: Berlin International Film Festival 2014...










Radnja ove hronološki nelinearne priče dogadja se tridesetih godina izmedju dva rata. U središtu zbivanja nalazi se konsijerž Gustav koji zajedno sa svojim potrčkom Zerom upada u nevolje kada mu jedna od bogatih gošći testamentom ostavi umetničku sliku neprocenjive vrednosti.
Ves Anderson je svoju karijeru gradio na filmovima snimljenim prema zanimljivim scenarijima i dijalozima unutar njih, a najviše na grotesknim likovima i specifičnom humoru. Isti je slučaj i sa ovim, po rečima nekih kritičara, njegovim najboljim filmom, za koji je napisao i scenario inspirisan knjigom koju je napisao Stefan Zweig.
"The Grand Budapest Hotel"
Ovaj film, bez obzira što u osnovi ima jednostavnu priču, zahteva jaku koncentraciju, naročito zbog brzine pripovedanja i dijaloga, ali i detalja kojih je mnoštvo u svakom kadru. Vizuelna nota, stvorena nijansama intenzivnih boja je fantastična. Kadrovi su različitog formata i u potpunom su skladu sa vremenskim periodima tokom priče.
Dobrim scenariom, montažom, kretanjem kamere i odličnom muzikom, koju je komponovao Aleksandar Desplat, tokom filma se održava konstantna dinamika.
U filmu igraju pripadnici holivudskog i evropskog glumačkog krema: Tilda Swinton, Jude Law, Adrien Brody, Mathieu Amalric, Tom Wilkinson, Harvey Keitel, Bill Murray, ali se ističu Ralph Fiennes i Willem Dafoe.
Objektivno, ovaj film teško da ima nedostataka. Radi se samo o tome da li neko voli ili ne način na koji Ves Anderson to radi.

Autor: Milan




15. 9. 2014.

The Amazing Spider-Man 2 (2014)


Poster za film "The Amazing Spider-Man 2"

Originalni naziv: The Amazing Spider-Man 2                    
Žanr: akcija, avantura
Režija:  Marc Webb 
Scenario: Alex Kurtzman, Roberto Orci, Jeff Pinkner
Uloge: Andrew Garfield, Jamie Foxx, Emma Stone, Paul Giamatti
Muzika: Johnny Marr , Pharrell Williams, Hans Zimmer 
Jezik: engleski 
Trajanje: 142 min.
Budžet: 200.000.000 $










Nemoguće je prepričati radnju ovog filma. Naime, „The Amazing Spider-Man 2“ se sastoji od nekoliko podjednako zastupljenih i važnih ali loše povezanih priča, čija je poenta priprema za nastavak serijala kojem se kraj čak ni ne nazire. Retki su primeri da se produkcija prema gledaocima ponela sa toliko nepoštovanja kao što je to slučaj sa ovim filmom.
Bez obzira što je zamišljen kao tinejdžerska akciona komedija, pretrpan je žanrovima koji nisu usklađeni, a od komedije je uočljiv jedino infantilni humor neprimeren čak i deci koja nisu ni tinejdžeri.
Svetla tačka filma je antiheroj Electro (Jamie Foxx), akcione scene su dobre i zahvaljujući njima može da se kaže da je “The Amazing Spider-Man 2” interesantan.

Autor: Milan




A Million Ways to Die in the West (2014)


Poster za film "A Million Ways to Die in the West"


Originalni naziv: A Million Ways to Die in the West (2014)         
Žanr: vestern, komedija
Režija: Seth MacFarlane 
Scenario: Seth MacFarlane, Wellesley Wild, Alec Sulkin
Uloge: Seth MacFarlane, Charlize Theron, Liam Neeson 
Muzika: Joel McNeely
Jezik: engleski 
Trajanje: 116 min.
Budžet: 40.000.000 $










1882. godina, Arizona: smotanog uzgajivača ovaca Alberta ostavila je devojka zato što je shvatila da nije najbolja prilika za nju, a on se ubrzo oporavio jer je pronašao utehu u Ani, za koju nije ni sanjao da je supruga okorelog ubice…
Trivijalna ljubavna priča predvidivog raspleta može da bude materijal za laganu romantičnu komediju. Ali ne i kada je u pitanju ovaj film, koji je nezaboravna gomila gluposti. I više je nego očekivano da sa velikim brojem glasova osvoji “Zlatnu malinu” 2015. godine, tim pre što se u filmu pojavljuju holivudske zvezde. 
"A Million Ways to Die in the West"
Tokom dva sata, koliko traje ova vestern komedija, osim možda par kadrova i pojedinih scena sa Šarliz Teron, teško je zapaziti nešto što vredi. Humor je prenaglašen i vulgaran i, što je nepojmljivo, uopšte nije smešan. Šale su neumesne, a parodije na filmske klasike kojima je prožet su besmislene. 
U duhu “A Million Ways to Die in the West”: abnormalne količine sranja i prdeža tokom filma jasno ukazuju na šta je potrošeno četrdeset miliona dolara - koliki je bio budžet za snimanje.
U ovom slučaju, reditelj i glavni glumac Set Mekfarlan je razočaranje.

Autor: Milan